Intervju: Julije Knifer

autor Julije Knifer
razgovarao Zvonko Maković

 

ORIS: Ovaj razgovor mogli bismo započeti vraćanjem u prošlost. Točnije u 1959. i 1960. godinu kada su nastale vaše prve slike s motivom meandra, motivom koji će obilježiti cijelo vaše stvaralaštvo. Do meandra ste, međutim, prešli put koji mi se čini logičnim. Kako sami gledate na taj put, to vrijeme prije meandra?

 

Knifer: U prosincu 1959. završavala je jedna burna i uzbudljiva godina. Mnogo sam putovao, a svako je putovanje bilo višestruko poticajno. U proljeće sam otišao u München gledati Kandinskoga u Lenbachhausu, zatim sam otputovao u Kassel na Dokumentu i konačno u Pariz. Tim sam putovanjima punio svoje akumulatore. Počeo sam intenzivno raditi, osobito mnogo crtati. Imao sam osjećaj da se vraćam u jedno svoje razdoblje deset godina ranije, ali istodobno da stremim naprijed. Godine 1960. radio sam slike koje sam zamislio već ranije. U mojim je skicama već postojao meandar, međutim, list na kojem je bio nacrtan negdje sam zagubio. Tokom proljeća 1960., iscrtavajući druge listove, ponovo sam došao do meandra. Uzeo sam zatim platno, razapeo ga na zid i naslikao prvih osam meandara. Tako je, dakle, počelo.